Kondenzacijska toplina oslobođena kod kondenzacije može se dobiti i time koristiti za grijanje. Svedeno na sveukupnu energiju goriva, plin raspolaže sa više od cca. 11% topline kondenzacije.

Kod klasičnih kotlova, vodena para se u normalnom pogonu ne smije kondenzirati. Zbog toga dimni plinovi izlaze iz niskotemperaturnih kotlova sa temperaturom 150 - 200 °C.

Kod kondenzacijskih kotlova je za kondenzacijski pogon prikladan izmjenjivač topline. Na taj se način dobici topline mogu iskoristiti kondenzacijom, a time i daljnjim ohlađivanjem dimnih plinova (na cca. 5-20°C iznad temperature povratnog voda).

Za povoljno iskorištenje učinka kondenzacije niža temperatura kruga grijanja ima smisla. Njome se treba upravljati ovisno od toplinskog opterećenja (npr. pogon vođen vanjskom temperaturom). Osim toga, dvocijevni krugovi grijanja imaju smisla, jer se odvojenim polaznim i povratnim vodom jamči niža temperatura povratnog voda. Maksimalne temperature krugova grijanja kod plinskih kotlova ne smiju premašiti 75°/55°C (temperatura polaznog voda/povratnog voda kod većih toplinskih opterećenja).

Kod plinskih kondenzacijskih uređaja teoretski je ostvariv normni stupanj iskorištenja od max. 111%. Normni stupanj iskorištenja je mjera za iskorištenje energije pohranjene u gorivu.
Junkers kondenzacijski uređaji postižu normni stupanj iskorištenja od 109%, svedeno na donju ogrjevnu vrijednost goriva. Zbog toga se kod više od 97% (svedeno na gornju ogrjevnu vrijednost goriva), energija u plinu pretvara u ogrjevnu toplinu.